Lanišće

Lanišće je najveće naselje sjeverne Istre (Ćićarije) smješteno u podnožju planine Orljak (1106 m) na 548 metara nadmorske visine. Južno od naselja prostire se laniško polje u dužini 1 km i 500 m širine.

Lanišće je sjedište laniške općine, površinski najveće općine u Istri. Nekad je u njemu živijelo i preko 1000 stanovnika, a danas ih živi jedva stotinjak. Nakon više desetljeća iseljavanja i propadanja, taj proces je zaustavljen i kuće se obnavljaju.

Mjesto se nastoji obnoviti u svakom aspektu te se oživljavaju razne djelatnosti kako bi se u njega vratio život mladih ljudi, posebice zato jer se nalazi u ekološki sačuvanom ruralnom okruženju.

Home / Čitaonica / Povijest / Bugarenje

Bugarenje

Kada netko spomene riječ "bugarenje", odmah pomislimo na oblik pjevanja koji se zadržao na prostoru sjeverne Istre, tj.Ćićarije. Izraz "bugarenje" prvi su puta spomenuli Ivan Matetić Ronjgov i Slavko Zlatić. Sami Ćići nikada nisu i rijetko će za svoje starinsko pjevanje reći, da je to bugarenje. Oni kažu da će zakantat. Mnogi muzikolozi su zaobilazili bugarenje. Ono je do današnjih dana ostalo gotovo neistraženo, neobrađeno i neobjašnjeno. Bugarenje je pjevanje u dvoglasu, a izvodi se skupno. Osnovni napjev izvodi jedan pjevač na kojega se kasnije nadovezuju drugi. Karakterističan je završetak pjevanja padom donje pjevačke dionice. Pjeva se lirsko-epski tekst i to na štokavici ili čakavici. Vjerojatno tekst u pjesmama bugarenja vuče korijene od davnine. Pjesme su nastale u narodu i prenosile su se usmenom predajom. Svatko tko je ikad čuo bugarenje, složit će se da je to izrazito netemperirano i gromko pjevanje. Ćići su oduvijek bili odlični pjevači. Bugarilo se u svim mjestima Ćićarije, a pjevalo je i staro i mlado. I crkva daje svoj doprinos u narodnom pjevanju. U Lanišću se i danas, za veće blagdane, pjeva ˝starinska maša˝. I ona se smatra jednim oblikom bugarenja. Šezdesetih godina prošloga stoljeća stare pjevačice iz Podgaća, Prapoća i Bresta redovito su sudjelovale na smotrama folklora. Kasnije kada Ćići odlaze ˝trbuhom za kruhom˝, polako ˝odlazi˝ i bugarenje. Srećom, 1976.godine gđa Mladenka Šverko Cotić okupila je skupinu učenica iz Područne škole u Lanišću i poslala ih kod Anđele Poropat, da ih nauči bugariti. Anđela je zajedno s Anom Penko i Zorom Šverko još javno nastupala i bugarila. Djevojčice koje su počele bugariti bile su: Anita Grbac, Branka Grbac, Dijana Šverko, Irena Medica, Mirjana Vratović i Nedjeljka Mikac.

Da nije bilo Mladenke Cotić Šverko, koja je bila uporna u tome da skupinu nauči bugariti, danas više vjerojatno nitko ne bi bugario javno. Skupina je prvi javni nastup imala u proljeće 1977.godine na Raspjevanoj Buzeštini. Nakon toga uslijedilo je puno nastupa. Prve pjesme koje je skupina naučila bile su: Gora se sa gorom razgovara i Cviće moje. Nakon 1978. nastaje stanka u javnim nastupima skupine. Članice grupe odlaze u srednje škole, kasnije se neke udaju, a neke prestaju javno bugariti. Skupinu ponovno 1993. okuplja Renato Pernić. Skupina se tada nazvala Ženska vokalna skupina Lanišće. U njoj su tada pjevale: Anita Cesar (Grbac), Irena Šverko (Medica), Mirjana Vratović, Branka Šverko (Grbac), Anita Buždon, i Marija Vratović (Šverko). Budući da je nastupa bilo sve više, naučile su bugariti i neke nove pjesme. To su bile pjesme: Divojka je rublje prala; Sunce sije; Zora rudi. Nažalost, uskoro umiru Anđela Poropat i Ana Penko, tako da nestaju posljednji stari izvođači javnog bugarenja. Smrću Anđele Poropat umire i posljednji učitelj bugarenja. Skupina je od tada morala nove pjesme naučiti iz snimljenog materijala.

Iako je u skupini, tijekom svog djelovanja, pjevalo nekoliko pjevačica, njih je četiri koje su tu od početka djelovanja. To su: Irena Šverko, Anita Cesar, Mirjana Vratović i Branka Grbac-Šverko.

Osim njih u skupini su još pjevale: Nerina Šverko, Anamarija Grbac, Kristina Buždon i Dina Lončarić. Skupini se 2007.godine pridružuju Bernarda Grbac i Ana Grbac. Iz godine u godinu, skupina redovito nastupa na regionalnim, kao i na smotrama narodne glazbe. Ostaju jedine koje još uvijek bugare i koje na smotrama Istre predstavljaju Ćićariju. Skupina nastoji na svaki način približiti ljudima ovakav način pjevanja. Nažalost, bugarenje polako odumire. Sve je više starijih, a sve manje mlađih, koji se pod utjecajem televizije i ostalih medija sve više udaljavaju od bugarenja. Taj način pjevanja gubi bitku s modernom glazbom. Jedini promotor bugarenja ostaje Ženska vokalna skupina Lanišće. Članice će i nadalje nastojati očuvati i predstavljati bugarenje, kako bi možda i mlađi nastavili s tradicijom.